Jun 29, 2010

Bregovizija


Kada socijalni uslovi postanu ekstremno teški, niži slojevi društva "traže" ventil za svoje nedaće. Kako je danas daljinski upravljač najposlušnija stvar koja pruža najjeftiniju zabavu (ukoliko ne računamo lastiš i školice), nije potrebno mnogo dumati glavom, pa da se napravi kalkulacija šta će usrećiti "prosečnog građanina".
Rimska poslovica "hleba i igara" je utemeljena u sklopu svakog društva. Nema tog programa, te strukture koja joj se ne povinuje. Nisu zabeleženi uspešni slučajevi zaobilaženja ove, tako, simplističke izreke.


Bezmalo je vremena prošlo odkada smo se svi okupili oko naših logorskih vatrica i sa već izvežbanim tekstom (retko ko i sa glasom) pevali Molitvu, ali ne višnjem, no žiriju sačinjenim od nacionalnih televizija evropskih zemalja.


Navijati i radovati se uspehu svog predstavnika ima imitativne osnove. Njegov ili njihov uspeh je naš uspeh. Slavimo ga kao da smo ga postigli sami. Nećemo zalaziti u razloge ove psihološke pojave, njena tumačenja, niti otkriće "ogledalo neurona".


Pobeda na Pesmi Evrovizije 2007. godine u Helsinkiju nam je pored radosti donela i čast organizovanja iste smotre 2008. godine u Beogradu. "Slivanje zvuka" ("Confluence of sound") je tema koja je na prelep način iznela estetsku zamisao, inače besprekorne organizacije.


Da bismo pokazali kako smo u stanju da pravimo oscilacije, pa da od iskrene i potkrepljene hvale za umešnost na svim poljima dođemo do pitanja "da li može još da se unizi i ispopuliše" događaj koji je i ovako namenjen narodnim masama, potrebno je imati u timu ljude spremne da probaju nešto novo i odvažno.


Pošto nismo uspeli u naredne dve godine (2008. i 2009.) da, opet, osvojimo takmičenje, padne nekom na pamet ideja kako bi u državi tendera i aukcijskih nabavki bilo valjano izvući maksimum po pristojnoj ceni i iz ovog takmičenja: promenićemo sistem takmičenja!


"Zašto da ulažemo u mlade talente i pravimo takmičenje zarad biranja najboljeg izvođača i pesme, kad mi već znamo ko pravi najbolju muziku i najbolje pesme".


Na sceni je...ili bolje je reći: iza scene je virtuozo Goran Bregović! Prihvatio je angažman, ne zna se za koliko poljubaca publike, ali bitno je da je on prihvatio, kud bismo bez nj'. U kreativnom procesu pomoći će mu, za tekstove po kojima će se pevati verovatno najplaćenija osoba svih vremena na ovim prostorima, Marina Tucaković.


Pljunula su u ruke i zapevala angažovana, ambiciozna i negadljiva na šund, probrana lica. Organizacija pod direktorskom palijom (što se kaže) RTS-a dobi i hazarderski "Tri, pa jedan" za Oslo slogan. Onome ko je imalo upućen u kartaroški žargon zna da ovakva formulacija pripada igri koja se zove poker, što ceo novi koncept odabira pesme daje, posve, kafanski šmek.


Izabran izvođač, otpevao šta je imao, plasirao se kako se plasirao. Nije zadovoljio, jer mnogo je tu gungule za neslavan (slava dolazi jedino sa prvim mestom, znate) rezultat.


Ono što ostaje nejasno zašto potencirati "umeće" ljudi kojima je Evrovizija nebitnost? Ne treba im odskočna daska, niti zamah u karijeri. Prisutni su (tu uz nas) već decenijama. Zašto uskraćivati šansu, iz pukog egzibicionizma, umetnicima, pevačima, koji bi svojom voljom mogli da doprinesu onoj lepršavosti koju muzika budi u čoveku. Princip "dok god te niko ništa ne pita, ništa i ne objašnjavaj" bi se mogao pretočiti u pesmu sa kojom bi unapred bio ućutkan znatiželjni deo publike.




I, na kraju, reč-dve o "pesmama": Infantilni, bebi govor, izdignut "majmunski lupam po dirkama" muzikom, bi u nekim sretnijim okolnostima dao nalog zdravom razumu da ispita mentalno stanje kreatora pesama (-ovo se zove kvadriranje problematike). Kako se radi o već proslavljenim autorima koji uživaju status "zvezda koje nikada neće prestati da sijaju", provera normalnosti je "opravdano" izostala. Hans Kristijan Andersen bi se postideo neinventivnošću svog dela o carevom odelu kada bi bio u prilici da vidi šta osmišljavanje udruženih umova može da proizvede. Ipak, ostaćemo na polju bajkovitog i sanjariti do iduće godine u neizvesnosti: "šta li će im sledeće pasti na pamet?".


No comments:

Post a Comment