Jun 10, 2010

Mučko


Dok ovo pišem žetva mladih (u rasponu od 7 do "senilan sam, pa šta" godina) umova, i dalje, traje. Čemu kviz, koji se kao ukroćeni tornado posmatra preko 16 godina na našim ekranima, duguje svoju dugotrajnost i dugoemitovnost? Verujem da, kada su 22 novembra 1993. počeli sa emitovanjem kviza u kojem je zadatak rešiti (uglavnom) logičke igre pre i/ili bolje od protivnika, nisu ni slutili ovakav kontinuitet emitovanja.



Ideja vodilja autora je bila: ponuditi rešenje/ zamenu za najpopularniji kviz na prostorima bivše SFRJ - "Kviskoteku". Zaseniti sjaj fabuloznog Olivera Mlakara koji je postao sinonim za "Kviskoteku" je bio zadatak koji će, nažalost, ostati neispunjen za sve vreme trajanja "Tv slagalice". Ono što je pokušano derivacijom "Kviskotekine" maskote i ponovnim osmišljavanjem šeme kviza je trebalo da popuni siromašnu televizijsku ponudu devedesetih. Tako "Tv slagalica" postaje nova razbibriga nove države.


Kviz se ni po čemu ne razlikuje od bilo kog drugog ovakvog tipa: igre u kojima takmičari treba da primene svoja znanja iz matematike, logike i korpusa znanja koje nazivamo "opštom kulturom". Dva protivnika koji nastupaju sa "pozicija" crvenog i plavog takmičara trebaju da kroz šest igara utvrde koji je "pametniji". Koncept koji nije ni po čemu inovativan i koji poput 99,99...98% kvizova ne uspeva da potpadne pod odrednicu koja bi ga u potpunosti opisivala.


Ne određuje ga inovativnost: već smo po milion puta videli da neko zna da sabira, množi i oduzima i napamet i pomoću digitrona; videli smo da ljudi u Srbija veoma mladi (oko sedme godine) mogu i da čitaju i da pišu. Ne određuje ga izuzetnost audio i vizualne obrade: maskota, feder sa cvikerima, uz monotonu (nikad menjanu, krešendo temu) skakuće nam po ganglijama duže od svih prijateljski i neprijateljski nastrojenih osoba za koje znamo. Ne određuje ga genijalnost zadataka: u igri "Asocijacije" niz može izgledati i ovako- osrednje, neke boje, tvrdo, od vazduha - banana; dok u igri "Ko zna- zna" možemo čuti i pitanja tipa: "Kako su istočni nemci u popodnevnim časovima 12. avgusta 1946. zamišljali kapitalizam dalekog zapada?", ali kviz i dalje drži solidan rejting.


Oskudice koje vladaju u društvu se preslikavaju na broj sponzora kviza i njihovu izdašnost. Tako smo za poklone takmičarima (i pobednicima i pobeđenim) mogli da vidimo sve od slika, preko aparata za merenje pritiska, rečnika, pa do džipova i kuća. Repertoar kojem bi ugledan buvljak pozavideo. No, ovakav način blagodarstva je obezbedio trajanje (to i rupičasta programska šema).


Da smo se, već, navikli na "likove" kojima je imperativ gledalac koji je dobio 15tak minuta plitkog mozgolomstva se sad već podrazumeva, praveći iskorak u odnosu na ostale i sa agresivnom tendencijom emitovanja - sedam dana nedeljno, uključujući i emitovanja na Božić, Uskrs, Prvi maj, doček nove godine...- Slagalica nam je donela nova, mlada, ženska lica.


Ovakav korak bio je magnet za mušku publiku, ali nije doprineo vitalnosti kviza, jer se sprega "zamora" i dosade vraćala na početnu tačku. Određena, neporeciva monotonija koju kao breme nosi pomenuti intenzitet rada i neprekidno, nalik papagaju ponavljanje oveštalih izraza je dovoljno da i papagaj poludi.


Da su Mara i Daca (trenutni voditeljski dvojac koji se menja na dnevnoj bazi) zadojene svojim radnim mestom najbolje pokazuju i njihovi egzibicionistički izleti u časopisima za muškarce, kao i nemugućnost da probiju verbalne barijere, koje nameće dinamika kviza, ičim drugim do povremenim gafovima i lapsusima.


Unovčila je cela postava, doduše, svoju prepoznatljivost. Još jedan od dokaza da popularnost prodaje sve su i bilbordi sa lingvistom koji drži mleko ili jogurt. Pet sekundi i jedna sintagma su bili dovoljni da se Milka Canić, supervizor (a ne nadgledač) kviza nađe na mnogim reklamama i kao gost na drugim televizijskim stanicama. Iako se, moram naglasiti, ne postavlja pitanje o strukovnoj vrsnosti Canićke, ostaje žal za svim onim pogrešno izgovorenim rečenicama i neadekvatno upotrebljenim rečima u drugim emisijama RTS-a. Kako bi samo moglo biti bolje iskorišćeno njeno lingvističko znanje, ali...


Preko četirihiljadetristotine emisija i još brojimo. Ne vidi se rep ovoj aždaji koja će postati generacijsko a verovatno i državno opšte mesto.

No comments:

Post a Comment